Lokalne zastave su novija pojava u Srbiji. Postepenim prihvatanjem heraldičkih normativa Srpsko heraldičko društvo koji podrazumevaju i opštinski steg/zastavu kao deo velikog nivoa grba i zastave su postale jedan od simbola koje u statutima lokalnih uprava mogu predstavljati određenu teritorijalnu jedinicu (najčešće opštinu, a ređe i mesnu zajednicu). Lokalne zastave koje se koriste ili su zvanične mogu se podeliti u nekoliko grupa:
To su zastave koje su inspirisane heraldičkim stegom sa nivoa velikog grba. Po standardima su kvadratnih proporcija (1:1).
Prvu podgrupu čine stegovi koji ponavljaju motiv sa štita, kao na primer: Beograd, Aranđelovac, Arilje, Čukarica, Lapovo.
U drugu podgrupu heraldičkih stegova spadaju oni koji imaju manje ili više izmenjeni motiv sa štita: Barajevo, Novi Beograd, Gornji Milanovac, Čajetina.
U treću podgrupu spadaju heraldički stegovi koji su deo velikog grba, ali ne ponavljaju motiv sa štita: Topola, Vrnjačka Banja.
Ova grupa zastava je obično proizvoljnih proporcija, ali ima i primera gde su one definisane u odluci o korišćenju lokalnih simbola, na primer (Niš).
Ovakve zastave sadrže prikaz celog grba, obično na jednobojnoj pozadini. Javljaju se u upotrebi čak i u opštinama gde je heraldički steg usvojen (Ljig, Užice) što nije pravilno.
Postoji i primer ignorisanja heraldičkog stega koji je deo velikog grba umesto koga se zvanično koristi jednobojna zastave sa apliciranim velikim grbom (Niš).
Zvanična upotreba celog grba apliciranog na zastavu, tamo gde heraldički baner nije deo velikog grba, jer taj nivo grba ne postoji, može se naći u primerima: Subotice, Pančeva, Novog Sada.
Poslednja izmena: 6-DEC-2007